Ponos Hrvatske, Anita Markuš

Rujan 2016./17. Ulazim u učionicu, prvi sat s prvim razredom. Radost zbog novih lica,nove generacije, radost zbog djevojčica u "muškoj školi". 

Ubrzo jedno lice zlatokose djevojčice postaje simbolom interpretativnog čitanja. 

I onda... život. Kad pomisliš da kontroliraš život, isti trenutak on počne kontrolirati tebe. Radiš planove, zacrtavaš ciljeve, imaš svoje snove, a onda... BUUM! Dogodi se nešto i sve se izmijeni. Živimo svojim malim životima punim planova, a onda nam univerzum kaže:"Sad će biti po mome". 

Ulazak u učionicu bez zlatokose djevojčice, težina svake pročitane riječi koja je upućena njoj-Aniti. 

Borba, neizvjesnost, vjera, nada i snaga, neizmjerna snaga u krhkom ženskom tijelu. 

Riječ"nemoguće" je crne boje, a riječ"mogu" je zlatni plamen. Hrabri rizici čine život, pomažu odrasti, čine te hrabrijom... To je naša Anita. 

Ponovno osmijeh zlatokose, ali ne djevojčice-djevojke Anite koja je odlučila voljeti hrabro, živjeti hrabro, biti neustrašiva. Anite koja poseže za zvijezdama umijećem malih koraka i koja bira sreću, koja bira život.

 

Odustajanje nije opcija: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/po-15-put-dodijeljena-nagrada-ponos-hrvatske-evo-tko-su-nasi-heroji-20200226